Edo Popović (Livno, 1957.) studirao je komparativnu književnost i jugoslavistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Osamdesetih je radio kao urednik i novinar u Quorumu i Poletu, a tijekom devedesetih se istakao brojnim reportažama s hrvatskih i bosanskohercegovačkih ratišta. Godine 1987. objavljuje prvu, danas kultnu zbirku priča Ponoćni boogie, a nakon nje sedam romana, dvije knjige priča i knjigu dnevničkih zapise. Nakon dijagnosticirane opstruktivne bolesti pluća otputio se na Velebit i od tada inspiraciju za svoju esejističku prozu nalazu u planinama i suživotu čovjeka i prirode. Godine 2009. objavio je Priručnik za hodače, knjigu inspiriranu boravkom na Zavižanu, potom knjigu U Velebitu (2013.) transžanrovski hommage istraživačima Velebita. Čovjek i planina (2018.) treća je njegova knjiga koja se bavi Velebitom, prirodom, ekologijom, usporavanjem, povratkom jednostavnom životu, a 2019. zajedno sa suprugom Ljiljanom Đorđević objavljuje Zapise is Stranice Gornje. Knjige su mu prevedene na njemački, engleski, slovenski, albanski, bugarski i još nekoliko jezika. Živi kao slobodni pisac na relaciji Zagreb - Stranica Gornja.